Ako je srce prazno, um ništa ne vrijedi.
utorak, 02.10.2007.
Na koju se ja foru moram dokazivati?
Nikad, ali nikad nisam od nikoga prepisivala neke važne radove, velike zadaće u kojima moram pisati svoje mišljenje ili tako nešto. Svaku lektiru, ma koliko dosadna bila, pročitam barem neke važnije dijelove.
Prošli tjedan smo dobili zadatak iz engleskog napišemo pismo za ponedjeljak (150-200 riječi) kao da smo negdje i da pišemo prijatelju... Sigurno dva sata nedjeljne večeri sam potrošila na to pismo. I danas ona vadi ta pisma i kaže: "Sve sam ocijenila samo me jedno malo muči (čitaj: sumnjivo mi je)..." Moje pismo. Kaže mi: "To je jako sofisticirano i komplicirano. Hajde ti uzmi olovku i papir pa odi u kabinet i napiši mi slično pismo." Aha, znači, misli da sam varala. Pitam ju: "Vi mislite da sam prepisala odnekud?" Pa neće mi baš reći to u facu, jel... Kaže: "Ma ne, samo ti odi i napiši to pismo." I napisala sam novo pismo, malo jednostavnije ali ipak na sličan način kao i ovo prijašnje. Odnijela joj i rekla je: "Da, to je malo jednostavnije zato što je ovako nabrzinu..." I dobila sam 4, za 7 grešaka u 252 riječi. Rekla sam joj da sam te podatke našla u jednoj knjizi. Ne kužim, to što ona možda nikad nije čula za jezero Wast Water, koje je najdublje jezero u Engleskoj ja se trebam zbog toga dokazivati? Ni ne očekujem da je čula za jedino selo u tom području- Wesdale Head... Ali ja jesam, imam knjigu "Sva čuda svijeta" i često ju čitam, i to me zanima... Zato se trebam dokazivati... Jupi.
Jedina cura koja je dobila 5 je to donijela poslije roka i totalno prepisano iz primjera u knjizi. Samo je izmjenila imena gradova i ljudi, neke detalje i to je to. Ona se nije morala dokazivati zato što ova glupa krava nije skužila da je sve prepisala.
I na kraju najgluplja cura u razredu napravi toliko savršenu interpretaciju jedne pjesme da se u prve tri rečenice može skužit da je to našla na Internetu. Ona se nije morala dokazivati.
Zašto bi se baš ja morala dokazivati? Možda zato što nisam odabrala Pariz, Berlin, New York, nego neko selo za koje nitko nikad nije čuo.
Majčinovićka mi je rekla da joj na slijedeći sat donesem tu knjigu i pokažem joj odakle sam to našla.
Ne mogu reći da mi nije krivo, neki će reći šta se žalim a dobila sam 4, pa eto, ja se ipak žalim. Još prije je trebala skužiti da imam barem malo više znanja za sve te riječi nego ostali (ovo nije umišljeni komentar nego nešto što mi dosta ljudi kaže).
Joj, baš sam se raspisala, a ima i veće nepravde na svijetu od neke tupave učiteljice. Laku noć svima!
srijeda, 26.09.2007.
Čudan dan
Danas mi je baš neki čudan dan. Prvo me prof. iz latinskog pitao jel sam pospana zato što sam izgledala kao da ću svaki čas zaspati. Onda sam ostavila kišobran u školi. Komp radi tako sporo... I za kraj, kupim puding u trgovini i ne uspijem ga napraviti. Stavila sam previše mlijeka i ispao je tekuć i sa grudama. Nije to ništa posebno, ali osjćam se nekako drugačije. Mislim da je to zbog jeseni, jesen je čudna i ne volim ju baš, nekako je tužna... Nekako sam smirenija. Do osmog razreda sam bila stvarno živčana, a sada se baš ne mogu razljutiti zbog svake sitnice (izuzmimo PMS). To mi se sviđa. Lijepo je biti smiren i razmisliti prije nego što nekome nešto kažeš. Osjećam se super. Mislim da je to zbog novog društva. Prijateljica u osmom mi je bila super, ali ostatak društva nije bio. Ovdje su svi veseli, i prijateljski raspoloženi.
Počela sam se sviđati sama sebi...
ponedjeljak, 24.09.2007.
Mi
Mi smo čudna obitelj, barem ja tako mislim. Ima nas šestero (Astra je isto dio obitelji). Svako je čudan na svoj način. Mama je pomalo control freak, ali se čisto začudim kako su nečije mame zatucane. Tata se većinom samo šali s nama, ove godine je radio u Zagrebu i Bjelovaru a dolazio je vikendima. Mislim da više tako neće biti, poslije godišnjeg će valjda počet raditi u Osijeku ili negdje bliže. Sestra je zanimljiva, ove godine je samo radila nove frizure. Imala je dugu, zatim naprijed dugu iza kraću, onda s jedne strane kratku s druge dužu i sad ima totalno kratku (kaže 1 cm). Ja sam... ja. Ne volim da mi netko naređuje, znam biti tiha, ali i glasna. Brat je zabavan, blesira se cijelo vrijeme, priča viceve, čita strip Garfield (i ja isto). Astra je Astra- zvijezda. Imamo dosta priča i događaja. Evo jedan sa svatova.
Bili smo na svatovima u Osijeku i u sali u Tenji. U pola 3 se trebamo vratiti kući. Heh.. Dida nam je obasnio da trebamo krenuti prema Vinkovcima i onda ćemo znati kako... Ajde ti sad nađi put prema Vinkovcima. Došli u neko selo (ili mali gradić?) i dvoumimo se, lijevo ili desno... Kaže tata: "Skreni lijevo." Ali neeeeeee, zna mama put. Kaže mama: "Desno ću, desno su Vinkovci." Vozimo se, vozimo i dođemo do znaka: lijevo-osijek centar, desno-đakovo,... Mi mami: "Desno, desno je Đakovo!" Ona u svoj toj galami htjela skrenut lijevo, a mi se ponovno počeli derati. Dosta njoj, ona će se vratiti u ono selo i ići putem kojim smo trebali ići. Dok smo išli prema selu govorili smo mami: "Mogla si ići desno u Đakovo." I ona se okrene, ponovno... Sad idemo pravim putem, svi mirni, svi sretni i zadovoljni. Da to bude kraj? Ma kakvi, pa ne smijemo razočarati ljude kojima ćemo to kasnije pričati! Vozili smo se sigurno nekih 5-10 minuta, kad odjednom mama: "Joj, pa ovo je duži put, koliko ćemo se još puno voziti." Ni na molbe nije popustila i okrenula se. PONOVNO!!! Da još napomenem da se skoro neki auto zakucao u nas dok smo se okretali. Vratili smo se u 4, a slijedeći put idemo (barem ja) busom.
petak, 21.09.2007.
Bok svima!
Ja sam Andrea, živim u Đakovu i idem u 1. razred gimnazije. Ovdje ćete naći svašta, moje događaje, komentare na razne događaje u svijetu, neke zanimljive pričice koje sam našla ili čula, uglavnom, dosta toga. Obožavam životinje, imam psa o kojem možete čitati na blogu- http://astraifrendovi.blog.hr/ . Volim pjevati, svirala sam gitaru 6 godina i to bi bilo to za sada. Nadam se da će vam se blog svidjeti. 
